Ekologija

Izgleda da fatalni facijalni tumor, koji neumoljivo briše tasmanijske vragove, najveću svjetsku preživjelu skupinu carnivorousa marsupiala, uzrokuje bizarni infektivni rak.

Bolest koja je od sredine 90-ih pobila najmanje trećinu populacije, sada je zarazila vragove na više od pola otoka. U nekim područjima već je uginulo oko 90% svih jedinki.

Prve su analize tumora otkrile da si životinje najvjerojatnije zarazu prenose ugrizima u svojim brojnim međusobnim borbama.

Sada je tim pod vodstvom Anne-Maree Pearse iz tasmanijskog ministarstva industrije proveo genetsku analizu tumornih stanica s 37 raznih životinja.

Rezultati analize prvih 11 uzoraka otkrivaju da svi tumori umjesto 14 zdravih sadržavaju stanice s 13 uvelike abnormalnih kromosoma.

Oni su genetički identični bez obzira na stadij bolesti, što ukazuje na to da nisu nastale na tkivu same životinje.

"Kancerogene stanice izgledaju kao da vode vlastitu neovisnu egzistenciju", kaže Pearse. "I one će se vjerojatno pojaviti kod zaražene životinje."

Genomi raka obično su vrlo nestabilni, no linija ovog je stabilna i stalna. Postoji još samo jedan primjer sličnog tumornog oboljenja, koje se prenosi direktnim kontaktom. To je venerični sarkom koji se prenosi među psima za vrijeme parenja.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gledala sam ovo na Animal planetu. Ma jadni maleni, kako to grozno izgleda Nešto nevjerojatno. Ljudi se svaki dan trude spasiti ih, ali očito gubimo borbu protiv toga.
Nije valjda da ćemo ostati bez još jedne vrste na planeti?


Inače, tasmanijski vragovi su totalno fora životinjice. Evo nešto malo o njima:

Tasmanijski vrag (Sarcophilus harrisii) najveći je mesožder tobolčar u Australiji. Noćna je životinja, koja živi osamljenim životom, te je stoga poprilično sramežljiva. U divljini mu se životni vijek kreće do 5 godina.

Tasmanijski vrag obično je crne boje sa bijelim ovratnikom. Velik je poput manjeg psa, zdepast je i gojazan, te teži od 6 do 8 kg. Tasmanijski vragovi imaju iznimno jaku glavu sa velikom čeljusti i oštrim zubima i ružičastim ušima ,koje poprime crvenu boju kada je razdražen (posljedica povećanog dotoka krvi).

Tasmanijski vragovi žive samo u šumama eukaliptusa u australskoj otočnoj državi Tasmaniji. Pravi svoj brlog u šupljikavom drveću, deblima, pukotinama stijena ili živi u jazbini ispod zemlje. Svoj brlog prekriva korama drveća, travom, lišćem i grančicama. Tijekom dana u svojom brlogu provode vrijeme spavajući.
Po prirodi nisu agresivni, sve dok hrana nije u pitanju. Vrlo su ratoborni kada se radi o hrani, te će čak i ubiti drugog tasmanijskog vraga koji mu pokuša oteti plijen. Borbe imaju za posljedicu mnogobrojne ožiljke i oderane površine na njihovu krznu.
Pretežno jedu strvine, te im ne smeta o koliko se staroj i truloj strvini radi. Njihova snažna čeljust pomaže im u drobljenju kostiju, te stoga mogu pojesti cijelu strvinu, uključujući meso, krzno i kosti, provodeći tako svoju zadaću kao pravi ekološki čistači okoliša. Uz strvine hrane se i svojim ulovom, pa tako mogu loviti zmije, ptice, glodavce, guštere, i male klokane. Pretežno lovi životinje manje od sebe.

Tasmanijski vragovi su dosta glasne životinje, pogotovo ukoliko se nekoliko njih bori oko jedne strvine pokušavajući otjerati jedni druge. Njihovo razjareno glasanje varira od hrapavog režanja do vrištanja. To vrištanje i njihov bijesan izgled zaslužan je za njihovo "vražje" ime.

Pare su uglavnom po prvi put kada imaju dvije godine. Vrijeme parenja traje od ožujka do svibnja. Vrijeme graviditeta traje oko 31 dan, tada na svijet dolazi od 1 do 4 mladunca.

Nekad je Tasmanijski vrag nastanjivao čitavu Australiju. Vjeruje se da je Dingo glavni razlog njegovog nestanka sa kopna. Njihov broj je najviše opao zbog ubijanja naseljenika, ali i lovaca na nagrade, koje je država u prošlosti nagrađivala za ubijanje tasmanijskih tigrova.

(tekst o tasmanijskim vragovima preuzet sa vukovi.hr)

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Sibirski tigrovi su vrlo ugrožena vrsta zivotinja i vrlo ih je malo u prirodi oko 400 jedinki, a više ih ima u zatočeništvu oko 600 jedinki. Prijeti im izumiranje, kao što je već do sada izumrlo nekoliko podvrsta tigrova. Izumrle su tri podvrste tigrova, kaspijski, javanski i balijski tigar. Broj ostalih podvrsta tigrova kojih još ima u prirodi drastično se smanjuje iz godine u godinu. Nestaje prvenstveno smanjenjem prirodnog životnog prostora i krivolova. Ukupan broj svih podvrsta tigrova u prirodi procjenjuje se na oko 6000 do 7000 jedinki. Tigar je zaštićena vrsta u svim zemljama u kojima živi u prirodi, ali to ne sprečava krivolovce da ih love i ubijaju i tako još više ugrožavaju opstanak već oslabljene zajednice. Procjene ukazuju da će tigar nestati iz prirodnog staništa prije 2015. godine. Čovjek može puno učiniti na zaštiti te prekrasne životinje. Uzgajatelji i ZOO vrtovi u cijelom svijetu su poput Noine arke koji nastoje spasiti ugrožene vrste životinja. Uspješan uzgoj sibirskih tigrova u zarobljeništvu i vraćanjem u prirodu pomoći će očuvanju vrste za buduće generacije.


Sibirski tigar (Panthera tigris altaica) ili mandžurski tigar stanovnik je Azije. To je divna, prekrasno ukrašena i obojena mačka. Vitka je, viša i lakše građena mačka od lava. Sibirski tigar može biti dug od vrha njuške do kraja repa čak do 4 metra. Visina do ramena može biti do 1,10 metara, što ga čini najvećim i nasnažnijim među tigrovima. Težina koju može doseći prelazi nevjerojatnih 300 kilograma. Crne pruge na tigrovu hrđavo-žutom krznu prekrasno su raspoređene po cijelom tijelu; ne postoje dvije identične životinje, a pruge se mogu usporediti sa otiskom prstiju kod čovjeka. Osnovna boja na leđima je tamnija, sa strane malo svjetlija. Sa donje strane tijela i unutrašnjost nogu krzno je bijele boje. Dlaka sibirskog tigra je dulja i gušca od dlake ostalih tigrova, a što je posljedica okoline u kojoj on obitava (Sibir). Glava mu je okrugla, urešena manjim ušima, na kojima sa stražnje strane dolazi po jedna veća bijela mrlja. Oči su mu žutosmeđe, a njuška nešto kraća od njuške lava. Brkovi dužine i do 20 cm ukras su glave, dok s bočnih strana obraza ima dulju dlaku koja strši i nalikuje bradi. Jezik mu je dug i hrapav, a u čeljustima ima snažne očnjake s vrlo oštrim rubom s unutarnje strane, poput noža, a njihova dužina seže i do 6 cm. Na dugim i snažnim nogama ima ogromne šape s pet prstiju s oštrim i dugim kandžama, koje prema potrebi uvlači ili izvlači. Rep sibirskog tigra je dugačak cca 100 cm, svjetliji i ukrašen tamnim kolutovima.

Kako živi, lovi i što jede

Njegova osobina samačkog života prekida se jedino u doba parenja kada se druže dvije životinje suprotnih spolova. Svoj teritorij, koji ljubomorno čuva, obilježava ogrebotinama po stablu i uriniranjem. Tigar nije isključivo noćna životinja, sreće ga se u bilo koje doba dana, gdje vreba plijen na rubovima šuma, u gustoj travi ili pored staze kojom prolaze životinje. Omiljena su mu mjesta uz rijeke i pojilišta. Najčešce kreće u lov početkom sumraka ili u rano jutro prije izlaska sunca. Vrlo je brz i nečujno se kreće, može odskočit vrlo daleko, kao i vrlo visoko. Loš je penjač. Voli vodu, dobar je plivac, a za vrućih dana rashladuje se kupanjem. Te njegove osobine stavljaju u opasnost ostale životinje za koje nisu siguran zaklon ni potok ni rijeka, koje u lovu bez poteškoća prepliva. U prirodi lovi i male i velike životinje, a poslastica su mu divlje svinje. Za velikih zima i u nedostatku hrane lovit će i miševe. Kada lovi, tigar vreba, iznenada se munjevito baca žrtvi na leda, te zabada kandže duboko u leda žrtvi. Ubijenu životinju odvlači duboko u gustiš, gdje jede do sitosti. Zna se i prežderavati, može pojesti i preko 20 kg mesa, nakon čega cijeli dan spava, prekidajući san jedino odlaskom na pojilo. On nije izbirljiva životinja, jede sve, od kože sa krznom pa sve do kostiju. Tigrovi su plašljive životinje, kada prvi put sretne čovjeka najvjerojatnije će se uplašiti i pobjeći, ali tigrovi koji često u prirodi dolaze u kontakt sa čovjekom uvide da je čovjek lagan plijen.

Ženka sibirskog tigra

Ženka sibirskog tigra manja je od mužjaka, ali ima sva obilježja kao i mužjak. Sibirska tigrica postaje spolno zrela sa 3 - 4 godine, kao i mužjak. Pari se desetak dana, a nekad i dulje. Nakon parenja ženka je gravidna od 105 do 108 dana. Nekoliko dana prije okota priprema gnijezdo. Tri dana prije okota sise se napune mlijekom i vidno objese. Vrijeme okota traje i do 9 sati ovisno o broju mladunčadi. Tigrica u leglu ima 3 - 4 mladunca, koji se legu u razmacima od 1 do 2 sata. Kako se mladunci kote, majka ih brižno suši lizanjem i odgriza pupčanu vrpcu, i za kratko vrijeme mali tigrić nalazi sisu i počinje povlačiti prvo mlijeko. Mladunci vec sa 2 - 3 tjedna otvore oči, ali još ne vide, tek sa 4 tjedna potpuno progledaju. Sa 2 mjeseca starosti počinju jesti meso, a mlijeko sišu sve do 7 mjeseci starosti, nekad i dulje. Mladunčad je veoma zaigrana, u toj svojoj igri uče vještini, koja će im trebati kad odrastu. Uz majku mladunci ostaju oko 2 godine. Nakon tog vremena odvajaju se od majke i počinju samostalan život.

Uzgoj sibirskih tigrova

Kod uzgoja sibirskih tigrova, posebno treba obratiti pažnju na prvih mjesec dana starosti. Ako želimo imati pitomog tigra, treba ga odvojiti od majke već sa mjesec dana starosti i hraniti na dudu specijalnim mačjim mlijekom u prahu koje se miješa sa vodom. Mačje mlijeko u prahu možemo kupiti u specijaliziranim trgovinama hranom za kućne ljubimce. Tim se mlijekom mladunče može hraniti od dana rođenja pa sve do odbijanja od cice. Sibirski tigrovi mogu se dobro pitomiti, sve dok se čovjek prema tigru lijepo odnosi i on će uzvratiti istom mjerom frktanjem i maženjem, ali čovjek mora biti uvijek na oprezu. Ponekad se želi vrlo grubo poigrati sa čovjekom, to je za njega normalna igra među svojom vrstom, ali za čovjeka opasna i može završiti ozljedama. Tigar u zatočeništvu je vrlo privržena životinja i jako vezana za čovjeka. Vrlo je inteligentna životinja. Ja sam u Hrvatskoj uzgojio nekoliko generacija sibirskih tigrova i imam dobro iskustvo sa njima. Jedna moja tigrica okotila je cak 6 tigrica, što je vrlo rijetka pojava, u zatočeništvu sibirski tigrovi odlično se razmnožavaju i mala je smrtnost kod mladunčadi.

Hvala site-u na ovom predivnom i iscrpnom članku http://www.krizevci.com/tigar/tigar.html

Pojam onečišćenje okoliša definiramo kao svaku kvalitetnu i kvantitetnu promjenu fizičkih, kemijskih i bioloških karakteristika osnovnih sastavnica okoliša (zraka, voda, tla, hrane), što dovodi do narušavanja zakonitosti u ekosustavu, temeljenih na mehanizmima samoregulacije. Te promjene djeluju danas, ali i ubuduće, na pogoršanju zdravstvenih, gospodarskih i drugih uvjeta života.

Kruženje otrova u biosferi:

Otrovi se pojavljuju u svih djelovima biosfere - u atmosferi, hidrosferi i litosferi. Biljke koje rastu na onečišćenim tlima i same postaju onečišćenima. Preko korijenova sustava odnosno lišća apsorbiraju se štetne tvari. Najčešće su to sredstva za zaštitu bilja tzv. pesticidi, umjetna gnojiva i teški metali (npr.olovo, srebro, kadmij, bakar). Apsorbirani otrvi ulaze u plodove, stabiljku i lišće.
Putovi i način kontaminacije životinja u načelu su slični onima u biljkama. Hraneći se biljnom hranom, biljojedi unose u organizam kroz svoje probavilo i ostatke otrova iz hrane. U prirodnim hranidbenim lancima koncentracija pojedinog otrova mnogostruko se povećava u višoj karici. U pravilu, organizmi koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca imaju i do 100 000 puta veću koncentraciju otrova od početne.

Npr. govedo koje je na paši uz prometnice i hrani se travom bogatu olovom ugrađuje olovo iz trave u svoja tkiva. Čovjek koji jede tako onečišćenu hranu koncentrira je u svojim tkivima. Dakle, hrana uzgajana u onečišćenoj biosferi i sama je onečišćena i prenose se novom konzumentu.
Potrebno je naglasiti da majka za vrijeme dojenja mlijekom predaje dojenčetu neke otrove topljive u mastima koje je nakupila tijekom života iz biosfere ili npr. radeći u proizvodnji s otrovima bez dovoljnih zaštitnih mjera (npr. klorirani ugljikovodici u proizvodnji pesticida, detergencije u proizvodnji sustava za pranje).


Glavne skupine otrova koje štete zdravlju ljudi

Znanost postaje oko 2 milijuna kemijskih otrovnih spojeva, a od njih se oko 100.000 upotrebljava kao komercijalni proizvodi diljem svijeta. Tomu treba dodati oko 8.600 aditiva za ljudsku prehranu, oko 3.400 spojeva koji se rabe u proizvodnji kozmetičkih sredstava te oko 1.000 temeljnih spojeva iz kojih se pripremaju oko 10.000 komercijalnih pripravaka pesticida. Godišnja proizvodnja svih navedenih sredstava danas premašuje 200 milijardi TONA, što je dvostruko više nego1960.godine.
Navedenim količinama proizvedenih otrovnih kemijskih spojeva treba dodati i količine oslobođenih otrovnih tvari nastalih antropogenim djelovanjem koje se otpuštaju u atmosderu, hidrosferu i/ili litosferu.

Najčešći kemijski onečištači koji štete zdravlju:

UGLJIKOVI OKSIDI - Ugljikov dioksid, Ugljikov monoksid
DUŠIKOVI SPOJEVI - Dušik, Dušikovi oksidi (NO i NO2), Amonijak, Nitrati, Nitriti, Nitrozamini, Nitrozamidu
SUMPOROVI SPOJEVI - Sumporov dioksid, Sumporovodik
UGLJIKOVODICI - Metan, Halogenirani (tzv.freoni) - CFCl3, CFCl2, CF2Cl2
OZON
METALI:
- ŽIVA - Metil-živa, Dimetil-živa, Kloridi žive, Sulfid žive
- OLOVO - tetraetil olova, Tetraoksid olova
- KADMIJ - Sulfid kadmij, Jodid, Bromid ili Klorid kadmija, Oksid i hidroksid kadmija
- BAKAR - Sulfat bakra, Hidroksid bakra, Karbonat bakra, Oksiklorid bakra
- CINK - Sulfid cinka, Silikat cinka, Oksid cinka, Cinkov fofid, Cinkov bromid i kromid
- ARSEN - Trioksid arsena
- ALUMINIJ - Klorid aluminija
DETERGENTI - Alkil benzen sulfonat, Polifosfati, Tenzidi, Nitriltriocetna kiselina
POLIKLORIRANI BIFENILI
PESTICIDI - nekoliko skupina i podskupina
FENOLI - Fenol, Krezol, Timol
OSTALI - Fluor, Klor, Mangan, Fosfor, Azbest, čestice ugljena kamena, brašna, azbesta itd,...


Treba spomenuti i ostale abiotičke čimbenike iz okoliša, koji također štete zdravlju ljudi - radiacijsko onečišćenje u dva oblika: elektromagnetsko i korpuskularno, a prema podrijetlu može biti iz prirodnih i umjetnih izvora. Tu su štetni utjecaji rendgenskih, alfa, beta, gama, neutronskih i ultraljubičastih zraka.
Sve više ima dokaza o pojavi leukemije i pojedinih skupina tumora uzrokovanih elektromagnetskim poljima tj. elektromagnetskim smogom (mobiteli, dalekovodi, radio, tv i radarske antene). Ljudskom tijelu nadalje šteti buka odnosno preglasni zvukovi i šumovi, a osobito stresno djeluju zvukovi visokih frekvencija.
Valja dodati i podatak o ostalim fizikalnim i geografksim čimbenicima koji također mogu štetiti zdravlju, a to su pretjerana hladnoća, pretjerana toplina, povećana vlažnost zraka, električna struja, nadmorska visina, hiperbarički uvjeti, hipobarički uvjeti, klimatski uvjeti i dr.

Da li vam nedostaje svježi zrak na koji nisam uopće navikla?
Da li vam nedostaje čisto noćno nebo sa svakom zvijezdom na nebu, milijuni zvijezda a ne njih stotinjak?
Da li vam nedostaje zvuk prirode?



Da li vam nedostaje tišina?
Da li vam nedostaje miris prirode, svježe zemlje, drveća, vode?
Da li vam nedostaje manje ljudi oko vas?



Sve to meni tako nedostaje iako nikada to nisam doživjela. Imam osjećaj da nikada neću biti mirna, da nikada neću imati mir. Stalno neka buka, neki smradovi, neka užurbanost, odvratno. Uvijek se sjetim onih filmova budućnosti, npr. Blade runner (koji je tako aktualan u zadnje vrijeme) i brijem da bi se takav svijet lako mogao desiti ako ne čuvamo i ovo malo što imamo.
Ah, da vi samo znate koliko mene duša i srce boli što nije drugačije. Ne znam koliko se ljudi opterećuje sa time, ali meni je to teško.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Svjetski oceani sada rastu prosječno dva milimetra godišnje, dvostruko brže nego prije 150 godina, a razlog tome vjerojatno je globalno zatopljavanje do kojega dovodi ljudska djelatnost, pokazalo je istraživanje američkog Sveučilišta Rutgers iz New Jerseya.


Geološki tim Rutgersa predvođen profesorom Kennethom Millerom izvijestio je u članku objavljenom u petak u časopisu Science o novim pokazateljima u promjenama razine oceana tijekom posljednjih 100 milijuna godina, temeljenom na bušenjima duž obale New Jerseya na istočnoj američkoj obali.

Istraživanja ukazuju da je razina oceana stalno rasla po jedan milimetar od prije 5.000 godina do otprilike prije 200 godina. Mjerenja razine oceana od 1850. do danas pokazuju prosječni godišnji rast od dva milimetra.

Znanstvenici su utvrdili da visoka stopa rasta nije zabilježena ranije i da je to sigurno novi fenomen.

"Glavna stvar koja se promijenila od 19. stoljeća i početka modernih promatranja je raširena uporaba fosilnih goriva i povećanje stakleničkih plinova", rekao je Miller ukazujući na uzrok ubrzanog rasta razine oceana.

Brzina kojom ocean raste potvrđuje zabrinutost znanstvenika zbog ubrzavanja globalnog zagrijavanja, priopćilo je Sveučilište Rutgers.

Millerov tim je uzeo pet uzoraka sedimenata iz različitih geoloških razdoblja duž obale New Jerseya bušeći u dubinu od 500 metara ispod površine i usporedio naslage, fosile i varijacije izotopa ili različitih formi istih elemenata. Znanstvenici su također povezali ova mjerenja s drugima diljem svijeta kako bi dokazali globalni karakter rezultata.

Rutgersova studija je jedan od programa američke vlade koji se provode kako bi se bolje razumjelo uzroke globalnih klimatskih promjena.



Temu možete komentirati i na ovom linku.